Iza istraživanja koje svakodnevno gledamo krije se izborni sistem koji glasove pretvara u mandate na način koji je gotovo nemoguće precizno predvideti.
Piše: Tomislav Damnjanović

Vidim da mnogi pišu o rezultatima istraživanjima iz Mađarske pa da prozborim i ja koju. Ozbiljno sumnjam u rezultate svega što vidim jer je jako teško istraživanjem u toj zemlji uhvatiti ko će imati koliko poslanika. Na stranu to što svaka od strana ima ‘svoju’ agenciju koja objavljuje rezultate koji odgovaraju baš toj strani.
Da ne budem, u skladu sa mojim imenom ‘neverni Toma’ – možda stranke i imaju ovoliko procenata na nacionalnom nivou, ali to se neće nužno pretvoriti u procenat poslanika u parlamentu.

Zašto? Mađarska ima kombinovani izborni sistem sa ukupno 199 poslanika. Od toga se 106 bira većinski u isto toliko izbornih jedinica, a 93 se bira sa partijskih lista po proporcionalnom sistemu.
Na sve to dodajte jednu specifičnost mađarskog sistema koju možemo prevesti kao ’redistribucije glasova’. U tom grmu leži najveći zec i razlog zašto istraživanja ne mogu precizno predvideti konačan broj mandata.
Kako funkcioniše „redistribucija glasova“
Ukoliko većinski kandidat pobedi u svojoj izbornoj jedinici, on ulazi u parlament. Međutim, glasovi koji su „višak“ u odnosu na ono što je bilo potrebno za pobedu ne propadaju. Oni se prebacuju na državnu listu njegove partije i pomažu joj da osvoji dodatne mandate.
Primer: Kandidat partije A dobije 20.000 glasova a kandidat partije B dobije 12.000 glasova.
Partija A dobija poslaničko mesto u toj izbornoj jedinici, ali se razlika između prvog i drugog kandidata (minus jedan glas) prenosi na državnu listu. U našem primeru to je 7.999 glasova, koji povećavaju šansu partije A da dobije još poslanika kroz proporcionalni deo sistema.
Međutim, postoji još jedna začkoljica: glasovi koje dobiju kandidati koji izgube u većinskim jedinicama takođe se prenose na državnu listu njihove stranke.
Da se vratimo prethodnom primeru i šta on znaci za kandidata B.
Kandidat A: 20.000
Kandidat B: 12.000
Kandidat A prenosi svojoj listi razliku: A-B-1= 7.999. Kandidat B prenosi sve svoje glasove – 12.000.
Zbog toga se ovaj sistem često naziva sistem kompenzacije glasova. Kada ovo pažljivo pročitate razmislite još jednom: Koja istraživanja mogu da „uhvate“ procente u ovakvom izbornom sistemu? Ovde je vrlo važno napomenuti osnovni nedostatak većinskog izbornog sistema jer teorijski možete po istraživanjima imati 49% podrške a da ne osvojite ni jedno mesto u parlamentu.
Da prevedem: potrebno je mnogo veći broj ispitanika i vrlo precizno regionalno uzorkovanje da bi se tvrdilo nešto sa sigurnošću. A to sa uzorkom od 800 do 1.500 nećete dobiti. Setimo se izbora u SAD 2016. godine – Trump vs Hilari Klinton kada su sva istraživanja davala prednost Hilari koje je izbore izgubila zbog specifičnog izbornog sistema.
Gerrymandering i izmene izbornih jedinica 2024-e godine
Još manje se zna za prekrajanje izbornih jedinica (Gerrymandering) kroz zakon koji je donet decembra 2024 godine.
Pođimo od Budimpešte koja je tradicionalno čvrsto uporište opozicije. Pre izmena zakona ona je davala 18 poslanika a na ovim izborima taj broj je smanjen na 16. Istovremeno je broj poslanika iz Pest županije (prsten oko Budimpešte) povećan sa 12 na 14. Sve analize pokazuju da je ovim promenama Fidesz dobio potencijalnu prednost od 3 do 4 mandata, jer su ruralne i prigradske oblasti u kojima su jači dobile više predstavnika nego ranije. Da dodam i da su tim istim amandmanima. promenjene granice još nekoliko izbornih okruga pa vladajuća stranka očekuje i tu neku ’dobit’.

Postoje još neke stvari koje objašnjavaju zašto će ovi izbori biti zanimljivi i zašto se ne treba zaletati i prognozirati rezultate.
- Jednokružni sistem u većinskim jedinicama
U 106 izbornih jedinica pobednik se bira u jednom krugu – ko ima najviše glasova, uzima mandat. To znači da opozicija može imati više glasova ukupno, ali ako su ti glasovi podeljeni između više kandidata, mandat ipak ide kandidatu koji je prvi. Ovo je velika razlika u odnosu na dvokružni većinski sistem koji važi u Francuskoj. Upravo zbog ovog sistema kandidati Nacionalnog saveza (RN) koji vodi Mari LePen često gube u drugom krugu jer se protiv njih formira širok blok stranaka koje pozivaju svoje birače da glasaju za bilo koga osim RN. Ovaj mehanizam je u Francuskoj poznat kao ‘republikanski front’ i snažno utiče na ishod drugog kruga. Znajući ovo opozicione stranke u Mađarskoj često pokušavaju da nastupe sa jednim zajedničkim kandidatom po okrugu.
- Glasanje dijaspore
Građani mađarske nacionalnosti koji žive u inostranstvu (pre svega u Rumuniji, Srbiji, Slovačkoj i Ukrajini) a procene su da ih ima preko milion sa pravom glasa, mogu glasati poštom, ali samo za stranke sa proporcionalne liste, ne i za većinske kandidate u izbornim jedinicama. U ’tesnim’ izborima kakvi su ovi koji su pred nama ovi glasovi mogu biti presudni. Kao što su, recimo, bili u Moldaviji.
Ovaj glas uglavnom ide u korist Fidesza , koji u dijaspori često dobija preko 90 odsto glasova što im je donelo tri mesta u parlamentu. Tako je makar bilo na poslednjim izborima.

Sada se situacija dodatno komplikovala. Niko ne može predvideti da li će i za koga glasati Mađari koji žive u Ukrajini. Još je komplikovanija situacija sa Mađarima u Rumuniji. Vratimo se malo unazad, u vreme drugog kruga predsedničkih izbora koji su održani u ovoj zemlji 18. maja 2025 godine. Iako je kandidat desnice Simion imao prećutnu podršku Fidesza i Orbana, njegov protiv kandidat, liberal Dan je dobio gotovo plebiscitarnu podršku RMDSZ – partije koja okuplja Mađare u Rumuniji. U županijama gde većinu čine Mađari procenti su bili od 60 do 90 odsto za Dana. RMDSZ se za sada nije izjasnio, makar javno koga će podržati u aprilu.
- Opozicioni glasovi se često „rasipaju“
Zbog kombinacije većinskog sistema, redistribucije glasova i promena granica izbornih jedinica, Fidesz često pobeđuje u mnogim okruzima sa relativno malom razlikom. Istovremeno opozicija u velikim gradovima, posebno u Budimpešti, pobeđuje sa ogromnom razlikom. Međutim ti „viškovi“ glasova u urbanim centrima ne donose dodatne mandate opoziciji, dok male pobede u velikom broju okruga donose mnogo mandata Fideszu.
Kada sve ovo imamo u vidu moj savet svim analitičarima i „analitičarima sa društvenih mreža“ je: ne zalećite se u procenama rezultata izbora u Mađarskoj. Setite se koliko ste bili razočarani posle izbora Kamala – Tramp.
Zapamtite: u mađarskom izbornom sistemu nije presudno samo ko dobije najviše glasova, već ko je bolje dizajnirao pravila igre. A kada su pravila igre dobro postavljena, i mala prednost u glasovima može da se pretvori u ogromnu prednost u mandatima.
Zato ipak sačekajmo najbolje istraživanje javnog mnenja a dobićemo ih u izbornoj noći kada budemo videli zvanične rezultate.