Prevrtanje stolova u Teksasu: Šta možemo da naučimo od Džejmsa Talarika

Među stotinama kampanja, dve su se posebno izdvojile, barem za mene. Prva je kampanja Džejmsa Talarika u Teksasu, a druga je kampanja Abdula El Sajeda u Mičigenu, zbog načina na koji se suočio sa napadima Donalda Trampa na njegov verski i lični identitet.

Odlučio sam se, na nagovor Danice Radišić, da pišem o ovoj prvoj.

Uvod

Pobeda demokratskog kandidata Džejmsa Talarika u Teksasu zanimljiva je iz razloga koji se retko viđa: kampanja je sve vreme javno pokazivala šta radi i zašto to radi.

U državi u kojoj republikanci decenijama dominiraju, Talariko je pobedio sa dvocifrenom razlikom, i to protiv kandidata koji je raspolagao ogromnim budžetom. Ipak, zanimljiviji od rezultata je način na koji je kampanja osmišljena: kako je izabrala liniju sukoba, kako je govorila o veri, kako se obraćala biračima druge strane i kako je organizovala teren i volontere.

Na kraju teksta izdvojio sam šta iz ovog iskustva mogu da nauče stranke i kandidati u našem regionu.

Zašto baš ova kampanja

Pre dve godine Donald Tramp je pobedio u Teksasu sa razlikom od 13,7 poena.

Trećeg novembra 2026, na midterm izborima, demokrata Džejms Talariko pobedio je republikanca Kena Pakstona sa razlikom od oko 12 poena.

To je pomak od skoro 26 procentnih poena za samo dve godine, i to u državi koja je poslednji put izabrala demokratu u Senat davne 1988, pre nego što se Talariko i rodio.

Biografiju i hroniku izbora ostaviću drugima. Mene zanima kako su stratezi razmišljali i šta su uradili da bi pobedili. Za 25 godina rada u kampanjama retko sam video slučaj u kome su i rezultat i strateška logika kampanje ovako dobro dokumentovani. Za nas koji se ovim poslom bavimo, to je udžbenik koji moramo pažljivo pročitati.

Da bude odmah jasno: Talariko nije jedini demokrata koji je pobedio u Teksasu, pošto su demokrate pobedile i u trci za guvernera, što pokazuje da je u toj državi postojao širi talas podrške promenama.

Zato pravo pitanje nije ‘kako je pobedio’, već šta je kampanja uradila drugačije da bi bila spremna kada talas promena dođe. A uradila je dosta toga različitog od standardnog obrasca demokrata.

Bitno je napomenuti da je Talarikovoj pobedi protiv Pakstona doprinela i činjenica da je na drugoj strani bio klasičan protivnik sa negativnim imidžom: njega je 2023. opozvao Predstavnički dom Teksasa, u kome većinu imaju republikanci (državni Senat ga je oslobodio), supruga je podnela zahtev za razvod uz optužbe za preljubu, a kampanju mu je kroz super PAC finansirao najbogatiji čovek na svetu.

Kapitol države Teksas u Ostinu
Kapitol države Teksas u Ostinu, 2. jul 2025. Foto: Farragutful / CC BY-SA 4.0. Izvor: Wikimedia Commons.

Šta je bilo drugačije

1. Promenjena je linija sukoba

Većina demokratskih kampanja 2026. vođena je kao referendum o Trampu. Talariko je izabrao drugi model i rekao da najveća podela u Americi nije levica protiv desnice, već vrh protiv dna. To se vidi i po tome što Trampa u govoru posle pobede na primarnim izborima gotovo da nije pomenuo.

Posledica ovakvog narativa je ključna za pobedu jer birač republikanaca u tom okviru nije neprijatelj, već potencijalni saveznik. Neprijatelj su milijarderi i korumpiran sistem. U govoru posle pobede na izborima rekao je da se ‘ova pobeda ne tiče ni Demokratske ni Republikanske stranke’.

2. Protivnik je potvrdio poruku

Ako tvrdite da milijarderi kupuju političare, a pri tome vašeg protivnika finansira Ilon Mask sa 168 miliona dolara, tada protivnik postaje živa ilustracija vaše poruke. Svaki napad na Pakstona bio je ujedno i dokaz Talarikove teze. Koliko je poruka bila dobro ‘spakovana’, govori nam i AP Voter Poll, u kojem je oko dve trećine birača u Teksasu smatralo da Pakston nema karakter za senatora.

Ken Pakston na skupu AmericaFest 2024
Ken Pakston na skupu AmericaFest u Feniksu, 21. decembar 2024. Foto: Gage Skidmore / CC BY-SA 2.0. Izvor: Wikimedia Commons.

3. Vera kao poruka, a ne kao rov

Talariko potiče iz religiozne porodice, njegov deda bio je baptistički propovednik, a sam je završio prezbiterijanski teološki seminar. Decenijama su demokrate, ne samo u Teksasu, poruke oko vere prepuštale republikancima i desnici. On je veru vratio u ‘message box’ demokrata: kroz priču o solidarnosti i kritiku koncentrisane moći, i time suzio prostor drugoj strani.

Kada su ga pitali da li voli Pakstona, odgovorio je da je i on ‘dete Božje’, i dodao da ‘ljubav zahteva odgovornost’. Pobednički govor zatvorio je pričom o Isusu koji prevrće stolove menjača novca. Time je zaokružio kampanju u potpunosti jer isti moto, ‘vreme je da počnemo da prevrćemo stolove’, stoji i kao glavni naslov njegovog sajta.

Ovo oduvek ističem kao pravilo: od prvog dana kampanje do izborne noći morate imati disciplinu u slanju poruke.

4. Namerno je lokalizovao kampanju

Štab je rano odlučio da ne dovodi ‘nacionalne zvezde’ stranke iz drugih saveznih država, da Pakston ne bi mogao da ga poveže sa njima. To je bila toliko čvrsta odluka da u Teksas nije došao ni bivši predsednik Barak Obama.

5. Imao je poruku i za ‘protivničku’ publiku

Nacionalnu prepoznatljivost stekao je pre zvanične kandidature, u julu 2025, kada je otišao da gostuje u podkastu Džoa Rogana, voditelja koji je 2024. podržao Trampa i čiju publiku čine uglavnom mlađi muškarci. Ostavio je toliko dobar utisak na Rogana da mu je ovaj na kraju rekao da treba da se kandiduje za predsednika. Koliko je njegov štab razmišljao o mlađoj generaciji, govori i podatak da je kampanju najavio vertikalnim videom za telefon, a ne klasičnim biografskim spotom za TV.

Takva kampanja imala je i svoju cenu. Republikanci su u reklamama koristili njegove ranije izjave o Bogu i transrodnoj deci. Međutim, on te ranije izjave nije branio po svaku cenu, a za neke je čak rekao da su bile ‘cringey’. Prema AP Voter Pollu, oko polovine birača složilo se da je ‘previše ekstreman’, pa je negativna kampanja delimično prošla, ali to nije bilo dovoljno republikanskom kandidatu za pobedu.

6. Javno je objavio svoju strategiju

Početkom oktobra objavio je tekst ‘Our plan to win’. Prva rečenica je suština: većina kampanja ne deli svoju strategiju, a zatim je u tekstu uradio upravo ono što kampanje gotovo nikad ne rade javno:

  • odgovorio je na glavni argument protiv svoje kandidature (30 godina bez demokratske pobede na nivou države);
  • dao tri razloga zašto je ova godina drugačija: ko je protivnik, ko ga finansira, ko izlazi na izbore;
  • pokazao brojke: na prošlim midterm izborima glasalo je manje od polovine registrovanih, a guverner je pobedio uz podršku otprilike jednog od četiri registrovana birača;
  • priznao slabosti svoje organizacije, a najveća je bila da kampanja zaostaje u broju volontera i vođa terenskih akcija;
  • dao konkretne zadatke volonterima: kako raditi kampanju od vrata do vrata, kako organizovati komšije, prisustvo na pijacama i utakmicama, kako razgovarati sa sopstvenom porodicom, deljenje poruke na mrežama.

I ključna misao, makar za mene: ako nekome samo kažete da izađe na izbore, ne postižete mnogo. Biraču treba dati razlog za to. Odmah je dao i primer: kao nastavnik u San Antoniju imao je 45 učenika u odeljenju, pa su neka deca sedela na klima-uređaju jer nije bilo dovoljno klupa.

Džon Osof i Džejms Talariko na događaju u Brentvudu
Džon Osof (levo) i Džejms Talariko na događaju u Brentvudu u Kaliforniji, 10. septembar 2026. Foto: Louise Palanker / CC BY-SA 4.0. Izvor: Wikimedia Commons.

7. Jedna terenska mreža za celu stranku

Demokrate u Teksasu pokrenule su koordinisanu kampanju ‘Texas Together’ sa početnim budžetom od 30 miliona dolara. Umesto da svaki kandidat otvara svoje kancelarije, postojala je jedna zajednička mreža. Kampanja od vrata do vrata radila se za celu listu, od Senata do okruga. Talariko je u pobedničkom govoru posebno zahvalio volonterima; prema njegovim rečima, u kampanji ih je bilo 60.000.

8. Rekordan budžet i jedan paradoks

Količina novca prikupljena za kampanju obarala je rekord za rekordom: 27 miliona dolara u prvom kvartalu, 30 u drugom i, prema podacima kampanje, 64 miliona u trećem, najviše što je neki kandidat za Senat ikada prikupio u trećem kvartalu. Njegov izborni štab tvrdi da je čak 97% donacija u trećem kvartalu bilo manje od 100 dolara.

Paradoks ipak postoji: kampanja protiv uticaja milijardera imala je i super PAC Lone Star Rising sa više od 31 milion dolara, od čega je 11,5 miliona dao suosnivač LinkedIna Rid Hofman. I jedan, ne samo za nas, neverovatan podatak: ukupna potrošnja na reklame u ovoj trci premašila je pola milijarde dolara.

Šta kažu brojke

  • Rezultat: Talariko 55,1%, Pakston 43,0%. Razlika u apsolutnim glasovima je oko 1,2 miliona.
  • Zamah: 2024. republikanci +13,7; 2026. demokrate +12,1. Ukupna promena: 25,8 poena. Poredim predsedničku i senatorsku trku koje nisu baš za direktno poređenje, pa je ovo okviran pokazatelj, mada je promena neosporna.
  • Novac: prema raspoloživim podacima do 14. oktobra Talariko je ukupno prikupio 140,3 miliona dolara, gotovo sve od pojedinačnih donatora, a Pakston 21,6 miliona. Odnos: 6,5 prema 1.
  • Novac u super PAC: Ilon Mask je preko super PAC-ova dao 168 miliona dolara za Pakstona. Da ne bi bilo zabune, važno je razlikovati novac koji prikupi kandidat od novca super PAC-a. Kratko objašnjenje o ovome je na kraju teksta.
  • Ankete: proseci anketa (RealClearPolitics i Legis1) davali su pred izbore Talariku prednost od 2,6 do 3,2 poena. Razlika na kraju kada su prebrojani glasovi je bila oko 12 procentnih poena.
Mapa rezultata izbora za Senat SAD u Teksasu 2026. po okruzima
Rezultati izbora za Senat SAD u Teksasu 2026. po okruzima. Autor: Delcoan / CC BY 4.0. Izvor: Wikimedia Commons.

Prema AP Voter Pollu (više od 5.000 birača u Teksasu) za njega su glasali:

  • birači mlađi od 30 godina: oko tri četvrtine;
  • Hispanoamerikanci: približno 6 od 10;
  • umereni: oko dve trećine;
  • nezavisni: većina;
  • republikanci: oko 1 od 10.

Za poređenje: 2024. su i mladi i Hispanoamerikanci u Teksasu bili otprilike podeljeni na pola između Trampa i Haris.

Osam lekcija za naš region

Ne treba ih kopirati doslovno, nego prilagoditi. Uz svaki pišem kako ga vidim u kampanjama u našem regionu.

1. Preuzmite inicijativu pre nego što to uradi protivnik.

Talariko nije prihvatio podelu levica-desnica, na kojoj su demokrate u Teksasu decenijama gubile po definiciji.

Kod nas je opozicija često bila pasivna i prihvatala da se brani u kampanji vlasti protiv nje, i tu bitku je redovno gubila. Zbog toga uvek gledajte u istraživanjima na kojoj temi većina birača podržava vas i forsirajte tu temu.

2. Protivnik je dokaz, a ne meta.

Svaka kontroverza vezana za protivkandidata bila je deo jedne priče koju je plasirao Talarikov štab.

Kod nas: često se vodi negativna kampanja koja nije vezana za glavnu poruku, pa se novac i kredibilitet troše na sporedne stvari. Napad mora da potvrđuje vaše osnovne teze i mora da počiva na proverljivim činjenicama, a ne na rekla-kazala.

3. Ne prepuštajte teren protivniku.

Talariko je veru i verska pitanja vratio u narativ demokrata u Teksasu.

Kod nas: tradicija, vera, porodica i patriotizam često su bez borbe bili prepušteni jednoj strani. Studentska lista je u svojoj kampanji to u potpunosti promenila i dokazala da, ukoliko i o ovim temama govorite iskreno i dosledno, dobijate pristup biračima koji su inače zatvoreni. Ovde bih posebno napomenuo i, čini mi se, svesnu upotrebu narodne muzike i igranje kola, što se ranije viđalo isključivo na skupovima SNS-a.

4. Lokalizujte kampanju.

Pošto nije bilo ‘nacionalnih zvezda’, nije bilo ni referenduma o njima i njihovim rezultatima.

Kod nas: dovođenje lidera iz centrale u lokalnu kampanju ponekad pomaže, ali često pretvara lokalne izbore u nacionalni referendum koji se ne može dobiti, a o čemu sam pisao u prethodnom tekstu na Albatrosu. Zapamtite: za ovu odluku potrebna su vam lokalna istraživanja, a ne osećaj.

5. Obraćajte se i ‘tuđim’ biračima.

Rogan mu je otvorio publiku koju njegova stranka nikada nije mogla da ‘dohvati’.

Kod nas: kandidati se zadržavaju isključivo u ‘svojim’ medijima. Podkasti, regionalni portali, lokalne televizije i emisije van politike donose kontakt sa neodlučnima, uz rizik koji treba proceniti unapred.

6. Recite volonterima istinu.

Talariko je volonterima prvo pokazao plan, brojke i slabosti kampanje, pa je tek onda tražio angažovanje.

Kod nas: aktivisti rade više kada razumeju zašto rade. Interni strateški dokument prilagođen članstvu jedan je od najjačih alata mobilizacije.

7. Dajte razlog biračima.

Razgovor na vratima počinje ličnim razlogom, odnosno time zašto ste vi kao volonter u kampanji, a ne datumom izbora.

Kod nas: za razliku od ranijih perioda, kada je opozicija napadala call centre SNS-a, Studentska lista je i sama koristila ovu kampanjsku tehniku. Vaša skripta za call centar i teren treba da sadrži priču i razlog, a ne samo informaciju. Tu je razlika između evidencije birača i stvarne mobilizacije.

8. Jedna terenska mreža za celu listu.

‘Texas Together’ radio je za sve kandidate odjednom.

Kod nas: kada se istovremeno održavaju različiti izbori, odvojene terenske kampanje troše resurse i zbunjuju birače. Zajednička baza i zajednički teren daju veći efekat za isti novac.

Šta se ne može kopirati

Pre nego što bilo ko pokuša da ovo primeni kod nas, četiri stvari treba imati na umu:

  • Novac. U kampanjama u regionu imamo mnogo manje novca. Kampanja od preko 140 miliona dolara, zasnovana na američkom sistemu malih online donacija, kod nas ne postoji.
  • Protivnik. Pakston je bio izuzetno loš kandidat, pa deo uspeha kampanje pripada njegovim slabostima, a ne samo Talarikovoj strategiji.
  • Talas. Demokrate su u Teksasu pobedile i za guvernera: demokratska kandidatkinja osvojila je 52,8%, a dotadašnji republikanski guverner 45,7%, što je razlika od oko 7 poena. Talariko je imao razliku od oko 12 poena i oko 214.000 glasova više od nje. Talas je postojao, ali je Talariko išao ispred njega.
  • Ankete su ga potcenile. Prosek oko +3, rezultat oko +12. U izborima kada postoji talas promena, istraživanja mogu sistematski da promaše, pa terenski podaci i kvalitativno istraživanje postaju važniji.

Zaključak

Pogrešno bi bilo zaključiti da je Talariko pobedio samo zato što je imao dobru poruku. Pobedio je zato što su se poruka, kandidat, protivnik i trenutak poklopili, a kampanja je u tom trenutku bila spremna.

Kada je Pakston dobio nominaciju i kada se raspoloženje u zemlji okrenulo, Talariko je već imao okvir, prepoznatljiv glas, novac, organizaciju i volontersku mrežu. Ništa od toga nije nastalo u poslednja tri meseca.

Zbog toga moj savet ostaje svima isti – kampanja mora da bude duga. Po svemu sudeći, sledeće godine imaćemo lokalne izbore u Srbiji, ali i parlamentarne i lokalne u Crnoj Gori. Ukoliko planirate da učestvujete na njima, a još niste počeli da se pripremate, znajte da kasnite. I to mnogo.

NAPOMENA:

Super PAC (Political Action Committee) je organizacija koja prikuplja i troši novac za podršku ili protivljenje političkim kandidatima na izborima u SAD.
Osnovna karakteristika je da može da prikuplja neograničene iznose novca od pojedinaca, kompanija, sindikata i drugih organizacija.
Međutim, postoji ključno ograničenje: super PAC ne sme direktno da koordinira svoje aktivnosti sa kandidatom ili njegovom kampanjom. Može samostalno da finansira televizijske reklame, digitalne kampanje, političke spotove, istraživanja i druge oblike političkog oglašavanja.
Primer:Ako kandidat prikuplja novac kroz svoju kampanju, na njega se primenjuju zakonski limiti donacija. Super PAC koji ga podržava može da prikupi desetine ili stotine miliona dolara, pod uslovom da deluje nezavisno od njegove kampanje.
Podkast kod Džoa Rogana: https://youtu.be/_jOGPvMftb8?si=sQ3GjXYd5AjwjUsV

Albatros News

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *